Šahrisabz (Shahrisabz)
Šahrisabz (uzbečki: Шаҳрисабз; perzijski: شهر سبز, Šahri Sabz, što znači "zeleni grad") je grad u Kaškadarinskoj pokrajini (vilajetu) u južnom Uzbekistanu. Grad se nalazi oko 80 km južno od Samarkanda i nekada je bio najvećim gradom Srednje Azije, te se vjeruje kako je rodno mjesto mongolskog vladara iz 14. stoljeća, Timura Velikog.
Grad se nekada nalazio točno na pola Puta svile, između Kine i Zapada, te se u njemu nalaze brojne vjerske i sekularne građevine iz vremena Timura Velikog i njegovih nasljednika (Timuridi) od 15. do 16. stoljeća. Zbog toga je upisan na na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2000. godine. God. 2016. Šahrisabz je upisan i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog ništenja zgrada u povijesnoj četvrti i nastavka nekontroliranog urbanog razvoja.+.
Na mjestu današnjeg Šahrisabza se nekada nalazio drevni grad Nautaka koji je bio jedan od najstarijih gradova Srednje Azije. Aleksandrov general Ptolemej I. Soter upravo je u ovom gradu uhvatio baktrijskog satrapa Besa, čime je okončano Ahemenidsko Perzijsko Carstvo. Aleksandar je zimu 328./327. pr. Kr. proveo u njemu zajedno sa svojom ženom Roksanom. U Perzijskom carstvu je grad bio poznat kao Kaš, tj. "Srcu ugodan".
Vjeruje se kako je 9. travnja 1336. u Šahrisabzu rođen Timur Veliki, od roditelja manjeg lokalnog poglavice. Zbog toga je tijekom prvih godina njegove mongolske države koja se rasprostirala od Indije do Turske, Šahrisabz uživao uživao skrb i zaštitu dinastije Timurida. Iako je Timur planirao izgraditi svoju grobnicu u rodnom mjestu, vremenom je Samarkand postao njegovom prijestolnicom i u njemu je dao izgraditi svoj mauzolej Gur Emir.
Oko 1500. Šahrisabzom su zavladali Uzbeci koji su vladali iz Buhare i grad je počeo nazadovati. Prema jednoj legendi, kan Buhare, Abdulahkan II., je dao uništiti Šahrisabz jer je njegov najdraži konj preminuo zbog iscrpljenosti prestrmim usponom u grad. No, kasnije ga je svladala žalost zbog toga i dao ga je obnoviti.
God. 1870. osvajaju ga Rusi i postao je dio ruskog Tatarstana, a od 1924. godine dio sovjetskog Uzbekistana.
Grad se nekada nalazio točno na pola Puta svile, između Kine i Zapada, te se u njemu nalaze brojne vjerske i sekularne građevine iz vremena Timura Velikog i njegovih nasljednika (Timuridi) od 15. do 16. stoljeća. Zbog toga je upisan na na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2000. godine. God. 2016. Šahrisabz je upisan i na popis ugroženih mjesta svjetske baštine zbog ništenja zgrada u povijesnoj četvrti i nastavka nekontroliranog urbanog razvoja.+.
Na mjestu današnjeg Šahrisabza se nekada nalazio drevni grad Nautaka koji je bio jedan od najstarijih gradova Srednje Azije. Aleksandrov general Ptolemej I. Soter upravo je u ovom gradu uhvatio baktrijskog satrapa Besa, čime je okončano Ahemenidsko Perzijsko Carstvo. Aleksandar je zimu 328./327. pr. Kr. proveo u njemu zajedno sa svojom ženom Roksanom. U Perzijskom carstvu je grad bio poznat kao Kaš, tj. "Srcu ugodan".
Vjeruje se kako je 9. travnja 1336. u Šahrisabzu rođen Timur Veliki, od roditelja manjeg lokalnog poglavice. Zbog toga je tijekom prvih godina njegove mongolske države koja se rasprostirala od Indije do Turske, Šahrisabz uživao uživao skrb i zaštitu dinastije Timurida. Iako je Timur planirao izgraditi svoju grobnicu u rodnom mjestu, vremenom je Samarkand postao njegovom prijestolnicom i u njemu je dao izgraditi svoj mauzolej Gur Emir.
Oko 1500. Šahrisabzom su zavladali Uzbeci koji su vladali iz Buhare i grad je počeo nazadovati. Prema jednoj legendi, kan Buhare, Abdulahkan II., je dao uništiti Šahrisabz jer je njegov najdraži konj preminuo zbog iscrpljenosti prestrmim usponom u grad. No, kasnije ga je svladala žalost zbog toga i dao ga je obnoviti.
God. 1870. osvajaju ga Rusi i postao je dio ruskog Tatarstana, a od 1924. godine dio sovjetskog Uzbekistana.
Zemljovid - Šahrisabz (Shahrisabz)
Zemljovid
Zemlja (geografski pojam) - Uzbekistan
Zastava Uzbekistana |
Više od 4/5 teritorija čine slabo naseljene ravnice, dijelovi velike Turanske nizine: na krajnjem zapadu Uzbekistanu pripada dio Ustjurtske visoravni i južna polovica Aralskog jezera (teško onečišćenog u doba Sovjetskog Saveza), a u središnjem dijelu nalazi se pustinja Kizilkum. Na istoku zemlje nalaze se planine, dijelovi Tien Šana, te Gissara i Alaya, u čijim podnožjima živi većina stanovništva. Najviši vrh je Beštor, 4.300 m.
Valuta / Jezik
ISO | Valuta | Simbol | Significant Figures |
---|---|---|---|
UZS | Uzbekistanski som (Uzbekistan som) | so'm or Ñўм | 2 |
ISO | Jezik |
---|---|
RU | Ruski jezik (Russian language) |
TG | Tadžički jezik (Tajik language) |
UZ | Uzbečki jezik (Uzbek language) |